O NAMA

– Osnovani smo 15. 9. 1991. godine, prvotno kao Zavičajni klub „Slavonski Brod“. Prva predsjednica kluba bila je Elizabeta Kopić. Počeli smo se sastajati u prostorijama ovdašnje Hrvatske kulturno umjetničke i športske zajednice. Razmišljali smo kako pomoći našem gradu. Prva akcija je bila prikupljanje novčanih sredstava i slanje pomoći u hrani. Onda se naša ekipa malo povećala pa smo opet počeli sa prikupljanjem pomoći. Kupili smo kamion sa opremom za bolnice, zatim smo poslali dva kamiona za Domovinu. Kada se pročulo da mi nešto skupljamo, priključilo nam se dosta berlinskih Hrvata. Ti su novčani prilozi puno značili. Išli smo iz akcije u akciju. Imali smo akcije svakog mjeseca. Slali smo šlepere hrane, odjeće, uniformi, sanitetske opreme, lijekova, uređaja. Opremu i lijekove su nam davale i darovale bolnice. Nijemci su bili skloni našim akcijama pomoći. Plaćali smo šlepere da to

odvezemo. Najviše smo skupljali sanitetski materijal. Organizirali smo te 1991. godine i prvu dobrotvornu zabavu. Došli su nam iz Broda visoki funkcioneri, gradonačelnik Jozo Meter. Tada je prikupljeno puno novca kojeg smo darovali djeci poginulih branitelja. Od tada smo odlučili svake godine oganizirati takvu zabavu za djecu. Stupili smo u kontakt sa jednom zakladom iz Chicaga koja je sklapala kumstva sa djecom poginulih branitelja. Taj njihov sistem kumstva smo preuzeli i jedno vrijeme imali i po tridesetero djece kojoj smo više godina slali mjesečno po 80 maraka. 

Po osnovu ankete među našim članovima, mi smo se 1995. godine, odvojili od Hrvatske zajednice koja je željela da mi budemo njihova sekcija. Smatrali smo da smo prešli te okvire i da smo spremni za samostalan dobrotvorni rad. Tako smo 14. veljače 1996. godine registrirani kao Zavičajni klub „Brođani“ e.V Berlin. Za naše akcije se u Berlinu pročulo. Pomagali su nam mnogi Hrvati iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Stekli smo povjerenje ljudi. Imali smo tada preko 70 članova. Samo u prvih pet godina djelovanja, poslali smo pomoć u vrijednosti većoj od 5 milijuna maraka. 

Sa prestankom rata nismo prestali sa djelovanjem. Citirao bih jednoga gospodina koji je bio prošle godine na jednom od naših prodajnih štandova što ih u svrhu prikupljanja sredstava za dobrotvorni rad, držimo vec 17 godina. Rekao je da smo mi fenomeni. Da ne može vjerovati „da se sve ove godine nismo promijenili u svom načinu rada i djelovanja“ i da mu nije jasno „otkud nam tolika energija i snaga da tako dugo i neumorno radimo“. Stvarno smo jedno društvo koje čini velike stvari. A sve činimo od srca! Pomoć smo slali u sve dijelove Hrvatske i mnoge dijelove Bosne i Hercegovine. I sada godišnje pošaljemo od 10 do 15 tisuća eura pomoći. Od kraja rata do danas to su velika sredstva. Danas nas je nešto preko trideset. Smanjio se broj članova. Neki su se i vratili u Domovinu. 

Mi djelujemo tijekom cijele godine. Organiziramo prodajne štandove na kojima nudimo hrvatske specijalitete. Na štandovima ujedno i promoviramo Hrvatsku, objašnjavamo Nijemcima, kojih prođe na stotine tisuća, što je i kakva Hrvatska. Mi smo njeni najbolji veleposlanici. Osim štandova organiziramo i dvije dobrotvorne zabave. Onu pod nazivom „Slavonijo u srcu te nosim“ organiziramo već 17 godina. Od prije 9 godina imamo i zabavu „Veseli se Posavino“ čime smo privukli k sebi i Hrvate iz Bosanske Posavine. Za naše dobrotvorne zabave se uvijek traži karta više. 

Bilo je u prošlosti dobrih kontakata sa nekdašnjim rukovodstvom Slavonskog Broda, primjerice sa Jozom Meterom koji je je pet puta bio u Berlinu pa i kasnije sa županima, Tomcem i Dorićem. U zadnjih 4-5 godina su se ti odnosi malo ohladili. Tijekom našeg djelovanja ostavili smo i konkretne tragove na ulicama Slavonskog Broda. Donirali smo 1997. godine 67 samostojećih oznaka ulica. Jedna tabla je koštala 150 eura. Obilježili smo tako veliki dio ulica Slavonskog Broda. Tražili su poslije iz uprave grada da obilježimo i ostale ulice. Mi smo zatražili od poduzetnika i političkih stranaka iz Slavonskog Broda da se priključe ovoj akciji. Od pedeset poslanih pisama, nismo ni na jedno dobili odgovor. Tako smo i mi, razočarani time, stali sa tom akcijom. Bilo bi važno još za reći da smo 1997. godine u Berlinu organizirali Brodfest. Nastupilo je oko 70 tamburaša i pjevača iz Hrvatske. Bio je to pravi festival po uzoru na onaj u Brodu. To smo radili u suradnji sa Šimom Jovanovcem. Svih naših aktivnosti ne bi bilo bez berlinskih Hrvata, naših vjernih sponzora. Nedavno smo za njih priredili slavonsku, svatovsku večeru. Zahvalili smo im na dugogodišnjoj potpori, dodijelili im zahvalnice. Susret sa sponzorima bio je korak za budućnost. Ovdje u Berlinu jedna mlada Njemica upravo piše doktorsku disertaciju o angažmanu Hrvata u Njemačkoj. Kada je vidjela i pregledala svu našu dokumentaciju, ostala je bez daha. Nije mogla vjerovati da smo toliko toga mogli napraviti. Sve ćemo to prikazati i u monografiji Kluba koja je u izradi. Radi je naša Brođanka i naša članica, dr. Dragica Anderle iz Wiesbadena. Želimo pokazati svima da je taj naš dugogodišnji dobrotvorni rad bio zlata vrijedan...